Kako je znanost pokrenula digitalnu revoluciju
Kada pomislimo na CERN, većina ljudi zamišlja Veliki hadronski sudarač, Higgsov bozon ili podzemne tunele ispunjene magnetima.
Malo tko, međutim, zna da je upravo u CERN-u nastao jedan od najvažnijih izuma modernog doba — World Wide Web.
Internet kakav danas poznajemo — s web stranicama, poveznicama, e-mailom, društvenim mrežama i videozapisima — ima svoje korijene upravo u znanstvenom laboratoriju kod Ženeve.
I kao i mnoge velike ideje, nije nastao s namjerom da promijeni svijet, već kao rješenje praktičnog problema.
Znanstveni labirint informacija
Krajem 1980-ih CERN je već bio najveći istraživački centar za fiziku čestica na svijetu.
Tisuće znanstvenika iz različitih zemalja svakodnevno su radile na projektima, svatko s vlastitim podacima, grafikonima i bilješkama.
No postojala je jedna velika prepreka: nije bilo jedinstvenog sustava za razmjenu informacija.
Neki su koristili IBM mainframe sustave, drugi Unix terminale, a neki već osobna računala.
Znanstvenici su podatke razmjenjivali na disketama, slali ih poštom ili faksom, pa čak i donosili osobno.
Organizacija informacija bila je noćna mora.
U tom okruženju pojavio se Tim Berners-Lee, mladi britanski računalni inženjer koji je imao jednostavnu, ali revolucionarnu ideju:
“Što kada bi sve informacije bile međusobno povezane — tako da im svatko može pristupiti jednim klikom?”
Rađa se ideja o “mreži”
Godine 1989., Berners-Lee je napisao prijedlog pod naslovom “Information Management: A Proposal”.
U njemu je opisao sustav koji bi dokumente povezivao putem hiperteksta — klikabilnih poveznica koje bi vodile s jedne datoteke na drugu.
Korisnik više ne bi morao znati točnu lokaciju datoteke, već bi mogao slijediti poveznice između ideja i tema.
Njegov koncept temeljio se na tri osnovna elementa:
- HTML (HyperText Markup Language) – jezik za oblikovanje teksta i umetanje poveznica
- HTTP (HyperText Transfer Protocol) – način na koji računala međusobno razmjenjuju podatke
- URL (Uniform Resource Locator) – jedinstvena adresa za svaku datoteku ili stranicu
Kombinacijom ova tri elementa nastao je World Wide Web — mreža dokumenata povezanih informacijama.
Prva web stranica na svijetu
Godine 1991., Berners-Lee je postavio prvu web stranicu na adresi:
👉 http://info.cern.ch
Stranica je bila jednostavna: crno-bijeli tekst s nekoliko poveznica koje su objašnjavale što je web i kako ga koristiti.
No upravo je ta stranica označila početak digitalnog doba.
Na njoj je pisalo:
“World Wide Web je projekt koji omogućuje univerzalan pristup informacijama putem hiperteksta.”
Ova originalna stranica i danas je dostupna — CERN ju čuva kao povijesni spomenik jednog od najvećih tehnoloških trenutaka čovječanstva.
Od laboratorija do cijelog svijeta
U prvim godinama web se koristio gotovo isključivo među znanstvenicima.
Ali 1993. CERN je donio povijesnu odluku — objavio je web javno i besplatno, bez autorskih prava, licenci i ograničenja.
Da je CERN tada odlučio zadržati tehnologiju za sebe, internet bi danas možda bio zatvoren sustav, dostupan samo velikim korporacijama ili sveučilištima.
Umjesto toga, web je postao globalno javno dobro, otvoren svima.
Ta odluka omogućila je eksplozivan razvoj interneta — upravo zato što je bio slobodan.
CERN-ova baština i uloga danas
Danas CERN s ponosom čuva naslijeđe svog najpoznatijeg izuma.
U zgradi u kojoj je sve počelo nalazi se mali muzej s originalnim računalom NeXT na kojem je Berners-Lee napisao prvi preglednik i server.
Na računalu još uvijek stoji naljepnica:
“Ovo je server. NE ISKLJUČUJTE GA!”
Osim povijesnog značenja, CERN i dalje aktivno promiče otvoren pristup znanosti.
Kroz projekte poput Open Data Portala i CERN Quantum Technology Initiative, organizacija dijeli podatke s javnošću i istražuje budućnost — kvantni internet.
Od znanosti do svakodnevice
Danas više od pet milijardi ljudi svakodnevno koristi tehnologije koje su proizašle iz CERN-a.
Web je postao temelj suvremenog života — koristimo ga za učenje, posao, trgovinu, komunikaciju i zabavu.
A sve je počelo zato što su znanstvenici željeli jednostavnije razmjenjivati podatke.
Svrha weba nikada nije bila zarada, nego dijeljenje znanja.
Zbog toga je postao jedan od najvažnijih izuma 20. stoljeća — simbol ideje da informacija pripada svima.
Zanimljivosti koje možda niste znali
- Prvi preglednik zvao se WorldWideWeb, a kasnije je preimenovan u Nexus, da bi se izbjegla zabuna s imenom same mreže.
- Tim Berners-Lee nikada nije patentirao svoj izum. Godine 2016. dobio je Turingovu nagradu, “Nobelovu nagradu za informatiku”.
- Web nije isto što i internet — internet je infrastruktura, a web je sustav koji na njemu radi.
- Na prvom serveru u CERN-u i dalje stoji originalna oznaka: “This machine is a server. DO NOT POWER DOWN!”
Zaključak
Kada je 1989. godine Tim Berners-Lee napisao prijedlog za jednostavniju razmjenu podataka među znanstvenicima, nije znao da će time promijeniti svijet.
Iz njegove ideje nastalo je nešto što danas povezuje cijelo čovječanstvo.
Isti duh suradnje i znatiželje koji pokreće CERN-ove eksperimente stvorio je i digitalnu revoluciju.
Web je počeo kao alat za znanstvenike — a postao alat civilizacije.
Dokaz da znanost ne samo da proučava svijet — ona ga i stvara.